Jedna od najvećih opasnosti plana, koji je bio na javnom uvidu krajem prošle godine, jeste ta što on dozvoljava da buduća namena i sadržaji objekata u Kineskoj četvrti mogu zavisiti od dobre volje budućih investitora i zakupaca, smatra predsednik novosadskog Društva arhitekata Slobodan Jović.
U rešavanju ovog problema treba, kako je rekao u emisiji “Otvoreni ekran”, iskoristiti iskustva prethodnih evropskih gradova – prestonica kulture, koji su imali slične situacije sa izgradnjom kulturno-kreativnih distrikta.
“Naša primedba se svodi na jednu rečenicu koju treba uvrstiti – ‘da se predviđa urbanistički projekat sproveden kroz javni arhitektonsko-urbanistički konkurs za čiatav taj prostor’. I to je to, sve što bi trebalo uraditi. Nakon toga bi se selo, napisao raspis i sve rešilo. A to što predlažemo je upravo ono što je dobra praksa ranijih nekih prestonica kulture i mi smo to našli u aplikacijama, pošto ovakvih primera ima na stotine svuda po Evropi”, naveo je Jović.
Prenamena sličnih prostora u drugim gradovima praksa je koja se dešava širom Evrope decenijama i nema razloga da ne iskoristimo pozitivna iskustva u sličnim slučajevima, što je, na kraju krajeva, predviđeno i našom aplikacijom za Evropsku prestonicu kulture 2021.
“Ne znam zašto to ne radimo, a recimo, u aplikaciji se eksplicitno pominje da će prilikom rada na čitavoj organizaciji ’20/’21 tim skupiti iskustva posebno iz tri grada, to su Pečuj, Plzen i Košice, i to su namerno uzeti gradovi u kojima se ista stvar desila. Znači, određen prostori starih fabrika su prenamenjeni u kulturne kreativne distrikte, u društvene centre i slično. U sva tri slučaja, bez izuzetka, je sproveden javni arhitektonsko-urbanistički konkurs preko kojeg se došlo do rešenja”, rekao je Jović.
On ističe i da naš primer ne treba da bude kopija drugih, već da pronađemo naš uspešan model baziran na duhu Kineske četvrti koji već postoji.
“Kineska četvrt, možda, ima tu vrednost koju ti prostori nisu imali, ona sadrži već određeni život u sebi. Ovim planom se ne razmatra da li će taj život da ostane ili ne, a mi upravo govorimo da ta stvorena, nematerijalna vrednost može samo da bude ogroman plus na koji će se nadograditi dalja priča, a ne da, jednostavno, to izuzmemo i da nekako nastavimo dalje i radimo, otprilike, sada neku potpuno novu stvar ispočetka “, kazao je Jović.
Kako god da napravimo taj prostor, on će biti slika kojom ćemo se predstaviti negde, zaključio je Jović, stoga ne bi trebalo zbog žurbe donositi odluke koje se kasnije mogu pokazati kao veoma štetne i, na kraju krajeva, greške čije bi popravljanje skupo koštalo.