Predstava Čas anatomije bazira se na Kišovom delu “čas anatomije”, ali i na drugim delima ovog slavnog pisca, poput Grobnice za Borisa Davidoviča.
Tema koju će predstava obraditi biće stvaralaštvo u odnosu na društvenu sredinu, kroz upoznavanje i posmatranje čoveka kao predmeta istraživanja.
“Mene je jako zanimalo taj sam naslov “Čas anatomije”. Ustvari i pod tu prizmu da stavimo stvaraoca čoveka koji misli i koji radi, znači umetnika, u kontekstu onog drutšveno-političkih zbivanja u kojima se nalazi, znači odnos prema društvu, prema zajednici, uopšte, gde postoji . Eto, uglavnom se predstava bavi tokom tog procesa, tim stvarima i nije zanemarljiva činjenica u tom odnosu da ja i prema sebi i prema saradnicima glumcima se odnosim sa tom svešću, da jeste i glumac, pored toga da je umetnik, a jeste i građanin”, rekao je Andraš Urban, autor projekta “Čas anatomije”.
Zato predstava nikada nije ‘o nekom drugom’, već je ona uvek priča i o nama. Kako je navedeno, Urban se neće baviti političkim pamfletom, iako tekst ima politički ton onog vremena, nego će predstavu okrenuti ka sadašnjosti.
“Ako pričamo o Kišu, jeste da se pojavljuje i taj problem cenzure, autocenzure, tog samodestruktivnog akta koji je, ustvari, sveprisutni i u ovom trenutku gde i kako sada živimo, da li nam se to dopada ili ne i ja kroz taj proces ponovno i ponovno saznajemo. Recimo, čak i o Srbiji, ovoj zemlji ili onim momentima gde živimo u krajnjem slučaju i o Novom Sadu”, kazao je Urban.
Kultura ne može da se razvija pod diktatom, a odavno smo prešli tu crvenu liniju gde niskokvalifikovani ljudi određuju šta će se prikazivati u teatru, čime se nastavlja kastracija progresivne umetnosti i zdravog kulturnog života, što rezultira negativnom selekcijom, smatra Urban.
Ovo je prvi angažman Urbana u Srpskom narodnom pozorištu. Predstavu će pratiti autorska muzika Irene Popović, a izvodiće je glumci među kojima su Radoje Čupić, Jugoslav Krajnov, Marija Medenica i Nenad Pećinar.
Premijera predstave Čas anatomije biće održana u utorak, 28. februara, u 19,30h na sceni Pera Dobrinović u Srpskom narodnom pozorištu.