Žene sa invaliditetom, koje su pritom izložene nasilju u porodici, predstavljaju najosetljiviji deo populacije.
Prema statistici koja je istaknuta na sastanku održanom tim povodom u Novom Sadu, žene sa invaliditetom koje trpe određeni vid nasilja su 4% više ugrožene nego žene bez invaliditeta.
“Žene žrtve nasilja u porodici su svakako visoko vulnerabilna populacija i populacija koja vapi za pomoći i institucija i članova njihove socijalne mreže. Žene koje trpe nasilje u porodici, a istovremeno su osobe sa nekim vidom invaliditeta su naročito osetljive i naročito otvorene za pomoć”, rekla je Nada Padejski Šekerović, rukovoditeljka Sigurne ženske kuće u Novom Sadu.
Posebna tema skupa je podizanje svesti zaposlenih u institucijama u vezi sa preprekama sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom. Kroz istraživanje koje je sprovela organizacija Krug – Vojvodina, žene sa invaliditetom, u nastojanju da ostvare svoja prava ili zatraže institucionalnu pomoć, među najvećim preperekama ističu arhitektonsku nepristupačnost.
“Ono što smo mi čuli iz razgovora sa ženama jeste da je najveća prepreka arhitektonska nepristupačnost, odnosno da se negde najveći problem upravo ogleda u tome kada žena treba lično da ode u neku od institucija. Dakle vrlo često ćete od institucija čuti da oni jesu prilagođeni arhitektonski, ali s druge strane vi vidite da te rampe nisu adekvatne, da su kancelarije neretko na nekom drugom, trećem ili petom spratu, da ne postoji adekvatan lift, kao i za osobe sa senzornim invaliditetom gde ne postoje jasno označene stepenice ili neke taktilne mape”, navela je Ivana Zelić ispred Organizacije “… Iz kruga – Vojvodina”.
Pored prepreka na koje žene sa invaliditetom svakodnevno nailaze, na ovom sastanku razmotrene su i nove mogućnosti unapređenja informisanja o postojećim uslugama.
Rukovoditeljka Sigurne ženske kuće navodi da je neophodno bilo koju vrstu pomoći i usluga prilagoditi, kako bi svakom sve bilo dostupno.
“Mi moramo, kada razmatramo o populaciji žrtava nasilja u porodici, da budemo svesni da to nije homogena populacija, koja ima iste potrebe za pomoći, već da pomoć koju pružamo individualizujemo i prilagodimo potrebama i celokupnoj životnoj situaciji u kojoj se žena nalazi”, istakla je Padejski Šekerović.
O iskustvima i načinima unapređenja institucionalne pomoći ženama sa invaliditetom, žrtvama nasilja, govorile su još predstavnice novosadskog Doma zdravlja, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu, Olivera Pejak Prokeš, kao i predstavnice policije, ustanova socijalne zaštite i organizacija civilnog društva.
