U osiromašenoj Srbiji koja od pamtiveka živi od sela, u poljoprivredu se ne ulaže sistemski i organizovano, a proizvođači i pored najbolje volje i truda, kažu stočari, još uvek u najvećem broju slučajeva gledaju u nebo i zavise od promenljivih vremenskih uslova.
“Pa, valjda neće svake godine biti ovakva suša. Imali smo je 2012, pa je par godina bilo dobro, a mi smo naučili i na dobro i na loše. Ali, država, uopšte, vlast i ljudi koji sede tamo u ministarstvima raznim, trebali bi da razmisle da, ako nastave ovakvu politiku, sela će sve više umirati. Jer mora se u selo ulagati i mladi ljudi da ostaju na selu”, rekao je Milovan Mile Plavšić iz Udruženje stočara Dunav iz Kovilja.
U Kovilju, ali i drugim mestima, sve manje se ljudi bavi stočarstvom, rekao je Plavšić. On je naveo da je od osamdesetih godina, kada je ova privredna grana bila najrazvijenija u Vojvodini, situacija sve gora, dok danas malo ko ima interes da se stočarstvom uopšte bavi. A to nisu jedini problemi koji muče vojvođanska sela.
“Mi nemamo u selu, u stvari, ništa. Od demokratskih, takozvanih, promena koje su bile, pa sve do sada, sve nam je uništeno. Zadruga u stečaju, u zadruzi je bio Društveni dom i sve što je bilo u selu, tog više nema. Imamo Mesnu zajednicu u kojoj možemo da dobijemo izvod iz matične knjige rođenih i ništa više. I umrlicu. To je šta ima u Kovilju”, naveo je Đorđe Janjin iz Udruženje stočara Dunav.
Rešenje je, smatra on, stvaranje jedinstvene strategija prema selu koja bi uspostavila siguran sistem u bavljenju poljoprivredom, kao što je to neophodno i u svakoj drugoj privrednoj grani za bavljenje unosnim poslom, od kojeg bi mladi mogli živeti i ostati na zemlji koju nasleđuju.
“Kad pričamo o selu i opstanku sela, država još uvek nije napravila tu strategiju, kako će i šta će sa nama. To je sve tako na nekom klimavom štapu. Priča se o selu, a u stvari, jedno pričamo, drugo radimo. Ne samo sada, nego uopšte. Mladi ljudi kad to vide, sve obrazovaniji, nas je možda malo i pregazilo vreme, ali, zašto bi neko, ako može bolje, živeo u Novom Sadu, Beogradu, ili Prizu, Londonu, ili negde u Južnoj Africi”, kazao je Janjin.
On je naveo da su dobra i isplativa motivacija za oživljavanje ruralnih sredina i seoske manifestacije koje promovišu karakteristike svakog područja. One podstiču ulaganje u infrastrukturu i sve ono što je potrebno posetiocima tokom boravka, a što je, ujedno ono što selu u Vojvodini najviše i nedostaje, zaključio je Janjin, koji je pozvao turističke organizacije da se, u te svrhe, više angažuju na svojim područjima.
Kompletnu emisiju “Otvoreni ekran” možete pogledati OVDE.