Muslimani širom sveta slave Kurban Bajram, jedan od dva najveća muslimanska praznika.
Proslava četiri bajramska dana, koje građani islamske veroispovesti obeležavaju kao dane hadža, kurbana, veselja i dobrih dela, počela su juče Bajram-namazom koji je klanjan u beogradskoj Bajrakli džamiji.
U svojoj bajramskoj poslanici, Reis-ul-ulema Islamske zajednice Srbije Sead Nasufović poručio je da bi ovi dani trebali biti provedeni u duhu ljubavi i prijateljstva, solidarnosti i dobročinstva.
“Zato draga braćo i sestre, vi koji znate veličinu zajedništva i živite u miru u svojem domu i domovini ne dozvolite sebi da ovaj Bajram dočekate u svađi sa svojom porodicom, prijateljem ili komšijom. Ne zaboravite u svojim molitvama svoje žive i svoje umrle, svoje komšije, svoje prijatelje, one koje znate i one koje ne znate. Molite se za svakoga čovjeka baš onako kako je radio i božji poslanik Al e i selam i ne zaboravite da je čovjek čovjeku najveći dar od boga”, rekao je Nasufović.
Ovaj praznik slavi se dva meseca i deset dana nakon Ramazana i hadžiluka u sveto mesto muslimana, Meku. Hodošašće u Saudijsku Arabiju jedna je od pet glavnih obaveza svakog punoletnog vernika, ukoliko mu to imovinsko i zdravstveno stanje dozvoljava, a ove godine u Meki okupilo ih se više od dva miliona.
“Ovaj Bajram u Islamskoj tradiciji ima još naziva. Naziva se hadžijski Bajram ili Veliki Bajram i to ne bez razloga. Kurban je svako odricanje od svega onoga što nam je drago i važno i sve ono što nas približaa dragome Bogu. To je težak put, a nagrada je velika. Zaista, kaže se nema žetve bez sjetve. Nema uspjeha bez napora niti ima života bez pokreta. Ovo je dan kada hadžije sa svih strana svijeta borave u Meki, izvršavaju svoju petu dužnost, odnosno hadž. Zaprimen hadž kod boga nagrada je oprost svih grijeha i vječni boravak u dženetu, odnosno raju”, kazao je Nasufović.
Kurban bajram karakteriše i običaj prinošenja žrtve, odnosno kurbana, koji datira iz vremena Ibrahima kome je, kako predanje kaže, u snu bilo naređeno da Bogu žrtvuje sina Ismaila. Predanje se završava tako što Bog zamenjuje Ismaila žrtvenom životinjom.
Meso kurbana se deli siromašnima, rodbini i prijateljima.
